Foto: Promo

Poema „Kada plivaš“ u Leili


Maritimna poema „Kada plivaš“ reditelja i novinara Rastka Šejića biće promovisana u petak 15. 12. 2023. u 18 časova u prodavnici ploča „Leila“

Rastko Šejić, istaknuti dokumentarni reditelj, novinar i umetnik različitih talenata, s dugogodišnjim angažmanom u društvenim i umetničkim sferama, prenosi svoju duboku povezanost s Bokom kroz poemu “Kada plivaš”, koju su izdali IK Prometej Novi Sad, Matica Boke i Udruženje „Šta hoćeš“. Beogradska promocija „Kada plivaš“ zakazana je za petak 15. decembar u 18 časova u prodavnici ploča „Leila Records“ na Dorćolu (Gospodar Jevremova 6). O poemi će pored autora govoriti Vladislava Vojnović, nagrađivana književnica, scenaristkinja i producentkinja, Dule Nedeljković, bestseler romanopisac i graditelj urbanog mita prestonice, dok će razgovor moderirati redovna profesorka FON-a i naučna savetnica Matematičkog instituta SANU Vesna Todorčević, matematičarka.

Boka Kotorska već vekovima očarava umetnike svojom neopisivom lepotom. Od nezaboravnih Šantićevih stihova do savremenika, ova regija ostaje neiscrpno vrelo inspiracije. Toj struji se priključuje i reditelj Rastko Šejić, koji kao „furešt“ zalazi u dubine bokeljskog duha i donosi svoju originalnu perspektivu. Njegova poema “Kada plivaš” predstavlja duboko ukorenjen odnos sa Bokom, izražen urbanim jezikom i stilom prepoznatljivim svima koji su devedesetih godina prošlog veka čitali i čuvali letke Studentskog protesta 1996-97 i Otpora. Kroz ovu geopoetsku knjigu, Šejić stvara sakralni ritual plivanja kao put ka harmoniji sa prirodom i samim sobom, istovremeno živo dočaravajući tranzicione i mentalitetske izazove, tonom „melanholičnog aktiviste“ i „talentovanog plivača“, kako je to kritika nazvala. Prema tumačenjima poema se može čitati i kao potpuna metafora za životne bure, ali i kao „uputstvo za odlazak na more“. Ilustracije akademskog slikara Zorana Mujbegovića u detalju i svedenosti vinjeta upotpunjuju poemu potcrtavajući doživljaj pesama.

Po rečima Rastka Šejića, autora poeme: „Radujem se što poemu u osnovi posvećenu slobodi plivanja u svetskom moru promovišemo po neveri beogradskog decembra, dok nam se kosti lede i ispod slojevitog oblačenja. Možda nam je sada misao na plivanje najpotrebnija. Zahvalan sam što je poema čitana, što poezija i u ovom globalnom društvenom rastrojstvu ima svoje poklonike i ljude s kojima je ima smisla deliti.“