Dirljiva bajka o 20. veku iz književne kuhinje Alesandra Barika


Roman „Ova priča“ Alesandra Barika je veličanstvena pripovest o životu, sudbini, strastima, snovima, ljubavi. Priča o dečaku sa zlatnom senkom koji se, tokom veličanstvenog i tragičnog 20. veka, uspravlja do čoveka.

Italijanski umetnik Alesandro Bariko je u intervjuu za RTS spomenuo kako ne voli obična imena.

„Dosadna su mi“, priznao je.

Osim običnih imena, ovaj italijanski književnik, scenarista, novinar, reditelj, muzičar ne voli ni obične situacije i stvarnost. Naročito prilikom stvaranja izmišljenih svetova svojih književnih dela.

Važno je shvatiti kako ljudi biraju imena. Umreti i dati ime – to je, verovatno, jedino što činimo iskreno, tokom čitavog života.

„Ako želim da o njima pišem, napišem esej“, rekao je istom prilikom. „Napišem Varvare, Next, Barnum. Ali ako treba da napišem priču, to je kao da se opet igram u svojoj sobi.“

Čini se da je i knjiga Ova priča, koju je u prevodu Ane Srbinović nedavno objavio Službeni glasnik, pisana upravo po tom receptu.

Pročitajte i ovo: Dodir svile Alesandra Barika

Možda će i ovo biti zanimljivo: Alesandro Bariko u katoličkom gnezdu

Sledeći piščevu ideju da su obična imena dosadna glavni junak romana se zove Ultimo. Prvi i poslednji sin bračnog para italijanskih poljoprivrednika. Rođen na samom kraju devetnaestog veka, ovaj svedok narednog, neće biti jedino što je prvo i poslednje u ovoj porodici.

Njegov otac je sanjar koji samo želi da, posle vekova koje su generacije provele udišući kravlju balegu, oseti drugačije mirise. Zatvara oči, duboko udiše i, pored poznatih stočnih miomirisa, oseti nešto drugo. Nešto novo. Nešto što njegovi preci nisu mogli ni da naslute. Miris benzina, miris motornog ulja, mirise motora na unutrašnje sagorevanje, miris novog veka.

Karl Benc i njegov službenik u svom prvom automobilu iz 1887. godine, Izvor: dyler.com

Zanet idejom i snom, prodaje sve krave koje je porodica imala i otvara malu garažu za popravku automobila. To što je garaža udaljena od glavnih puteva, a automobili izuzetno retki, nimalo ne zabrinjava ovog sanjara.

Ako voliš nekoga ko tebe voli, nemoj nikada da raskrinkaš njegove snove. Najveći i najbesmisleniji od svih si ti.

Sve će ovo imati od presudnog uticaja na Ultimovu sudbinu. Upravo će automobilski drumovi biti ono što će obeležiti njegov život. Život koji će pratiti putanju dvadesetog veka. Automobili, dva svetska rata, lutanje izgubljene generacije, novi svet nastao na ruševinama starog poretka… Sve će to biti pozornica za Ultimovu potragu za konačnom automobilskom stazom života. Onom njegovom.

Nije u tome stvar, rekao mi je. Rekao mi je da po njemu ljudi žive godinama, ali, u stvari, samo mali broj godina zaista žive, a to je u onim godinama kada uspevaju da rade samo ono za šta su rođeni. Samo tada su srećni. Ostatak vremena provode čekajući ili sećajući se. Kada čekaš ili se sećaš, rekao mi je, nisi ni tužan niti srećan. Izgledaš kao da si tužan, ali u stvari samo čekaš, ili se sećaš. Nije tužan onaj koji čeka, niti onaj ko se seća. Samo je udaljen.

Iako tematski znaju da budu bliske, Barikove knjige su stilski veoma različite. Da na koricama ne piše njegovo ime pitanje je da li bi ljudi spoznali da je romane Svila, Okean more, Emaus, Pijanista… napisala ista osoba.

Bariko voli da se igra dok piše, a tako je bilo i ovaj put.

Autor čitav život protagonoste smešta na margine tuđih životnih priča i posmatra ih iz ugla različitih pripovedača. O Ultimovoj sudbinskoj potrazi za sopstvenim putem saznajemo iz pripovesti drugih ljudi.

Ultimo  je bio slaba i bolešljiva beba koja je jedva preživela prve mesece života. Za takve ljude, koje su nadživele smrt, kaže se da imaju zlatnu senku. Ne možete da ih ne primetite, a, opet, upravo je ta senka jedino što možete da naslutite o njima.

Mit o pećini

Poput Platonovog alegorijskog mita o pećini u kome mi vidimo samo senke stvarnosti na zidu pećine, tako će i čitaoci ove knjige gledajući zlatnu senku dečaka-sanjara pokušati da upoznaju čitav njegov život i shvate smisao njegove potrage za automobilskom stazom koja ima tačno osamnaest krivina.

Naše mladosti su bile poput zatočeništva, i jedino što smo mogli bilo je da zamišljamo sve ono što nismo imali. Priče. On je imao svoju pistu, u nedođiji, sazdanu od svih krivina koje je oteo svetu.

Ova priča je veličanstvena pripovest o životu, sudbini, strastima, snovima, ljubavi. Priča o dečaku koji se uspravlja do čoveka.

Piše: Milan Aranđelović